Dnevnik Šefa misije
Dnevnik šefa misije Olimpijskih igara u Sochiju gosp. Saida Fazlagića, prenosimo u potpunosti sa prijateljskog portala www.avaz.ba:
Subota, 8. februar
Sliježem ramenima...
Nakon burne ceremonije otvaranja Igara, sunčan dan u Sočiju, tačnije Rosa Huteru, gdje je smješteno olimpijsko selo br. 2 „Mountain Willage". Ovdje smo već skoro sedam dana tako da se sportisti raspituju za mjesto gdje mogu oprati opremu. Mala graja u susjednoj kući na broju 17. Predsjednik Hrvatske Josipović je došao da posjeti svoje olimpijce, zaželio im sreću i mnogo uspjeha. S njim je u pratnji ambasador Hrvatske u Rusiji, mladi i izuzetno prijatni gospodin Igor Pokaz. Insistira da ga ne persiram i kaže da se predsjednik čuo s mojim državnim čelnicima Komšićem i Izetbegovićem, te se raspitivao o situaciji oko prosvjeda. Ja, naravno, samo sliježem ramenima...
Atmosfera u timu odlična, Tanja se priprema za sutrašnji nastup na 7,5 km u biatlonu, Mladen se vraća s treninga, Žana je u sobi i sluša muziku nakon napornog dana, Marko veseo kao i uvijek, a Igor nakon današnjeg oglednog treninga pomalo zabrinut i ulazi u stanje duboke koncentracije pred sutrašnji spust. Nije mu lako... treba voziti 120 km/h i pri tome letjeti 50 metara na dvije daske. Slovenci mi govore da je staza preteška, ledena i da je na današnjem treningu tek 4. takmičar završio trku. Pad slovenskog takmičara s krvavim licem i slomljenim nosom je vidio cijeli svijet.
Raspoloženje podržavamo muzikom iz kancelarije, a prednjači Čolin hit sa posljednjeg albuma „Jednom kada ti se meni vratiš...". No, iako nekad odlutamo nakratko, misli se vraćaju na naše olimpijce, Tanja i Igore, sretno sutra!
Nedjelja, 9. februar
Pitaju i za prosvjede
Dan opet sunčan, ali ne briljantno kao prethodni. Sunčan ko zna koji put, jer smo valjda blizu mora. Niko ne zna da objasni kako to da je 4 stepena Celzijeva, a snijeg se nigdje ne topi.
Odlazimo na najatraktivniju disciplinu Olimpijskih igara, muški spust. Vlada veliko interesiranje i svi bi da pogledaju kako neustrašivi momci „lete" po zaleđenoj pisti. Mnogi državnici su tu, primjećujem princa Alberta od Monaka, s cijelom muškom i ženskom pratnjom, premijera Rusije Medvedeva, mnoge koji su mi poznati, ali ne znam ko su. Naših predsjednika Bosne i Hercegovine nema, nisu nas posjetili, a ni ispratili na Igre. O podršci drugi put...
Tu su i svi predsjednici i generalni sekretari nacionalnih olimpijskih komiteta svijeta. Prilazi nam naš dragi predsjednik Kocijančić, predsjednici komiteta Slovačke, Francuske, Hrvatske, i mnogi drugi. Pitaju za zdravlje, a najviše za EYOF 2017. Pitaju i za prosvjede...
S obzirom na moju klupsku i reprezentativnu fudbalsku historiju, pažnju mi privlači gospodin sedamdesetih godina života. Franc Bekenbauer glavom i bradom, kojem bih dodijelio najviše pedeset godina starosti. Predstavljam se i ljubazno ga molim za foto, a on još ljubaznije pristaje.
Prvi predvozači prolijeću pored nas, nakon njih još njih pedesetak, među kojima je i naš Igor Laikert. Odvažni Bosanac i Hercegovac, rođeni Zeničanin, prema riječima njegovog trenera, legende bh. skijanja Ajdina Pašovića, ostvario je svoj maksimum u ovome trenutku. Zauzeo je 44. mjesto i nije razočarao. Brzine su dostizale rekordnih 135 km/h. Ko misli da je slab rezultat, neka proba.
Nakon toga odmah odlazimo na susjednu planinu i biatlon borilište Laura. Naša Tanja Karišik se takmiči na 7,5 km. Stadion fantastičan, sve novo kao i do sada, pune tribine kao šipak. Nova tehnologija rasvjete blješti. Pijani Slovak nam se dere na uho skoro sat i navija za svoj tim. Pošto smo i mi iz svijeta sporta, sve mu praštamo. Tanja se bori kao lav, pogađa gotovo sve mete, ali to je dostatno tek za 78. mjesto.
Ponedjeljak, 10. februar
Šutim i trpim
Danas nismo imali nastup naših takmičara, ali su svi i dalje marljivo radili. Zemlje bivše Jugoslavije se po nekakvoj inerciji odmah okupe. Pomažemo u pripremi skija, pripremi takmičara, tu je i Mevludin, bosanski maser u reprezentaciji Austrije. I on pomaže našoj Žani koju bole leđa. Slovenci su jedini ozbiljni kandidati za medalju, a šuška se i o Hrvatima. U neformalnom razgovoru čujem da je Ivica Kostelić imao 5,5 tona opreme, više od 100 pari skija i da je taj prtljag najveći razlog za iznajmljivanje čarter-aviona iz Zagreba do Sočija i nazad. Let će koštati oko 70.000 KM.
Odmah to u svojim mislima upoređujem s državnim budžetom BiH za sport koji iznosi za ovu godinu oko 585.000 KM. Naravno, „šutim i trpim" jer me je stid iznijeti ovaj podatak. Šutim i kada sam čuo da su Srbijanci trebali ići s Hrvatima, ali na prijemu kod predsjednika Nikolića, neko je spomenuo ovaj podatak. Predsjednik je odmah naredio da se obezbijedi čarter-let za svoje olimpijce rekavši: „Nismo mi tako siromašni da ne možemo platiti avion za naše olimpijce".
Nadalje se čulo da je Ivica iznajmio kuću 50 metara od sela te da je u njegovoj pratnji 11 ljudi. Od toga 4-5 servisera, porodica, kuhar itd. Da se ne bi dekomodirao, tražio je da mu se obezbijedi olimpijska šipka i 100 kg utega iako mu je teretana u selu 100 m od kuće. Odmah na to se čuo komentar kako Bode Miler ipak ruča i večera u selu i da je „skroz normalna osoba".
Utorak, 11. februar
Laikert i Plakalović
Igor Laikert je već u 6.30 na nogama. Zajedno sa svojim trenerom je otišao na obavezni trening spusta za kombinaciju. Njegov trener Ajdin Pašović današnji trening rezultat smatra uspješnim, jer je Igor zaostao za prvoplasiranim Bode Milerom sedam sekundi. U poslijepodnevnim satima je nastupio i Mladen Plakalović u trci ski-trčanje slobodnim stilom - sprint. Počeo je odlično, ali je u jednom zavoju pao i polomio skiju i štap. Taj pad je direktno utjecao na rezultat jer se radi o kratkoj trci, kako joj i naziv kaže „sprint". Završio je kao 82. Pošto su svi predstavnici bivše Jugoslavije bili iznad 60. mjesta osim Slovenaca, predsjednik OK Srbije Vlade Divac je u šali rekao: „Bitno je da se držimo zajedno".
Srijeda, 12. februar
Janica „procvjetala"
Naši takmičari ne nastupaju danas, ali marljivo treniraju. Pratim trening Igora, Žane i Marka, naših alpskih skijaša. Dok gledam na stazu, prilazi mi šef misije Hrvatske, moj veliki prijatelj Damir Šegota. U njegovom društvu je Janica Kostelić. Upoznajemo se i vidim da je prijatna osoba, koja je „procvjetala" nakon skinutog tereta prioriteta uspjeha. Tu je da podrži brata Ivicu. Inače, od naših komšija, danas su Slovenci dominirali. Tina Maze je osvojila zlato u spustu, i to im je ukupno četvrta medalja.
Četvrtak, 13. februar
Zabranjeno slikanje
Marko Rudić je sav usplahiren sišao niz stazu i rekao da je pokušao napraviti jednu panoramsku fotografiju kako bi imao uspomenu, ali ga je vojnik iz šume iznenada opomenuo. Marko kaže da mu je bilo neugodno, ali u isto vrijeme je bio sretan, jer smatra da smo sigurni.
Igor Laikert je imao odličan trening. Na trećem treningu za kombinacijski spust približio se vodećem Bode Mileru na samo šest sekundi zaostatka i zauzeo 32. mjesto. Na prvom treningu prije 6 dana je zaostao 12 sekundi. Kada bi imao uslove kao ostali najbolji svjetski skijaši, sigurno bi bilo interesantno vidjeti kakav bi rezultat postigao. Najbolji skijaši imaju više od 50 dana spust treninga, a naši spustaši su tek ovdje dobili šansu da voze spust.
Današnja temperatura na borilištima viša od 10 stepeni i nikome nije jasno kako se snijeg nije otopio. Rusi su definitivno uradili neku hemijsku čaroliju sa snijegom. Tanja je po ovakvom vremenu završila trku na 10 km - klasik kao 72. Danas su nam se pridružila 2 novinara, Emir i Faruk iz „sportsport.ba“, kao jedini izvještači iz BiH sa Olimpijskih igara.
Petak, 14. februar
Čestitke Igoru i Ivici
Igor Laikert je imao odličan nastup u kombinaciji spusta i slaloma. Na izuzetno toplom i sunčanom danu i na stazi koja je bila izuzetno teška, naš takmičar je završio kao 27. Pobijedio je Švicarac Sandro Vileta, dok je Ivica Kostelić završio na drugom mjestu, ispred Italijana Kristijana Inerhofera. Čestitke našem Igoru, kao i našim komšijama.