^{PIŠE: Kerim Priganica/Hayat.ba}

Od Pekinga do Cortine i Milana

Peking 2022. godina, delegacija od šest sportista vratila se u Sarajevo. Našu malu ekipu predvodila je i tada Elvedina Muzaferija, naš najveći adut. Elvedina nije završila utrku spusta, a u super veleslalomu je bila na 25. mjestu, dok je Emir Lokmić u slalomu završio na 27.mjestu. Esma Alić nije završila utrke slaloma i veleslaloma. Mirza Nikolajev u sankanju je bio 34, a Strahinja Erić je u daljinskim utrkama završio na 87. i 52. mjestu.

Četiri godine kasnije, pred nama su bile Zimske olimpijske igre Milano-Cortina 2026. Pitali smo se šta možemo uraditi na još jednom velikom takmičenju. I ovog puta delegacija je bila skromna i mala, učešće je osiguralo pet sportista: Elvedina Muzaferija, Esma Alić, Strahinja Erić, Marko Šljivić i Teodora Delipara.

Na zvaničnom ispraćaju naše delegacije bila su prisutna četiri takmičara: Alić, Šljivić, Erić i Delipara dok je Muzaferija imala obaveze u Italiji u svjetskom kupu.

Kada država ne ulaže u sport ovaj uspjeh pripada pojedincima

Priznat ćemo, prva misao je bila da nemamo nikakve šanse da popravimo rezultate s obzirom na to koliko trenutno odgovorni na vlasti u državi vjeruju ali i ulažu u njihov razvoj i sport generalno, ali onda nam je odjednom kroz glavu prošlo da Bosna i Hercegovina na Olimpijske igre u Milano–Cortinu ne šalje samo sportiste, šalje karakter, upornost i dostojanstvo svojih ljudi.

Vjerovali smo kako smo ih gledali u sali Olimpijskog komiteta, da naši olimpijci su ponos ove zemlje i najbolji dokaz da u Bosni i Hercegovini postoje talent, rad i vrhunski sportski potencijal. Oni na Olimpijske igre nisu otišli zahvaljujući uređenom sportskom sistemu, već uprkos njegovom nepostojanju. To je činjenica koju javnost treba znati.

Pomalo stidljivo ispratili smo ih u Italiju te poželjeli sretan put, zdravlje i uspješan nastup. Oni su za nas već tada bili pobjednici, jer su ostali uspravni tamo gdje bi mnogi digli ruke i odustali. Na otvaranju Olimpijskih igara, među 92 zemlje učesnice, našla se i Bosna i Hercegovina. Bili smo ponosni kada su zastavu naše države ponijeli Elvedina Muzaferija i Marko Šljivić. Potajno smo se nadali da na njihovim nasmijanim licima vidimo šansu da možemo do dobrog rezultata i bili smo u pravu…

Historijski rezultat Elvedine

Prva je nastupila u spustu Elvedina Muzaferija. Na izuzetno teškoj stazi gdje su odustale ili ispale nakon teških padova šampionke poput Lindsey Vonn, naša hrabra skijašica je završila utrku na 20. mjestu i već tada ostvarila najbolji rezultat u historiji alpskog skijanja u BiH.

Ali, Elvedina a i mi sami znali smo da ona može bolje i s nestrpljenjem smo čekali super G utrku jer to je njen teren i tu je njena najveća šansa. Međutim, kada je zbog nevjerovatno teške staze koju je postavio norveški trener odustalo deset skijašica a među njima i favoritkinje Goggia, Ledecka i mnoge druge,bili smo malo zabrinuti kako će sve proći. U vrhu gusta magla a onda na sredini staze dvije lakat krivine koje su bile kobne za mnoge skijašice.

Ipak, Elvedina nije gubila nadu i sjajnom vožnjom plasirala se na 16. poziciju. Muzaferija je u disciplini Super-G u skijaškom centru Tofana ispisala historiju bh. skijanja. To je najbolji plasman jednog bh. skijaša, odnosno skijašice, u historiji Zimskih olimpijskih igara.

Ovaj rezultat je pokrenuo i ostale naše predstavnike pa je Strahinja Erić ostvario odličan nastup u skijaškom trčanju na 10 km slobodnim stilom i među 113 takmičara zauzeo sjajno 63. mjesto. Ovo je njegova druga olimpijada, i potvrda kontinuiteta, karaktera i predanog rada.

Debitant na olimpijskim igrama Marko Šljivić, u prvoj vožnji veleslaloma zauzeo je 41. mjesto a tek očekujemo nastupe Esme Alić. Ona će zajedno sa Elvedinom Muzaferijom nastupiti u veleslalomu u nedjelju, 15. februara, ali i u slalomu 18. februara. Ko zna možda nas i ona iznenadi nekim historijskim nastupom.

Kada država ne ulaže u sport ovaj uspjeh pripada pojedincima: Bez podrške države-političare ne interesuju ulaganja u sport

Bosna i Hercegovina nema stabilan model finansiranja sporta, nema dugoročnu državnu sportsku strategiju i nema sistemsku brigu o sportistima tokom i nakon sportske karijere. Upravo zato je njihov odlazak na Olimpijske igre još veći podvig. Ovi sportisti nisu proizvod sistema, oni su njegova savjest. Ne smiju biti heroji improvizacije niti zavisiti od entuzijazma pojedinaca. Država se ne mjeri riječima i čestitkama, nego sistemima koje gradi.

Političare ne interesuje sport i ulaganja u njega jer da je suprotno barem bi se oglasili nakon ovih rezultata, a da ne pričamo o finansijskoj podršci za ove naše male heroje. Oni šute umjesto da finansijski još više pomognu Olimpijski komitet BiH, jer zamislite onda kakve bi rezultate tada imali.

Ogledalo svih nas

Naravno da ne možemo da se upoređujemo sa svjetskim silama skijanja Austrijom, Švicarskom, Sjedinjenim Američkim Državama ili domaćinom Italijom ali evo bolji smo recimo od Srbije sa daleko većim ulaganjima od BiH. Hrvatska je i dalje bez medalje u alpskom skijanju ali možemo se pohvaliti da su iza nas u nordijskom skijanju.

Zato ove rezultate trebamo tretirati kao da su medalje, velike pobjede ostvarene protiv sistema velikih timova i dugih tradicija. Ovakvi nastupi ponovo šalju jasnu poruku: Bosna i Hercegovina ima talenat, ima hrabre i kvalitetne sportiste, ali za veće domete potreban je stabilan i uređen sportski sistem.

Država BiH treba nagraditi njihov trud i uspjeh, i biti uz naše olimpijce. Jer sportisti nisu samo naši predstavnici, oni su naša nada, naša snaga i ogledalo svih nas.